Praistorijska keramička figurina žene
Prehistoric ceramic female figurine
Prevuci da okreneš · točkić za približavanjePrevuci da okreneš · dva prsta za približavanje
učitava {mb} MBPredmeti koji nisu skenirani, nego rekonstruisani: Stari grad kao 3D maketa iz otvorenih prostornih podataka, a iz fotografija strana ciborijuma iz IX vijeka (Narodni muzej u Beogradu), ploča sa monogramom IHS u Starom gradu, novac ilirskih kraljeva i gradova, srednjovjekovnog Ulcinja i Svača i rimskog carstva, i na kraju kaciga ilirskog tipa kao uzorak. Rekonstrukcija nije identična originalu: oblik, ornament i mjere mogu odstupati. Tačan model dobiće se 3D skeniranjem originala, a za grad snimanjem dronom ili lidarom.
Opis
Gornji dio pločaste ženske figurine od pečene gline, najstariji predmet u ovoj zbirci. Sačuvan je dio visok 14,7 cm, širok 11,6 cm i debeo 2,8 cm; donji dio i bokovi su odlomljeni.1 Na licu su dvije reljefne dojke, ispod njih jedno veće udubljenje, a na zaobljenom gornjem ispustu („glavi“) tri plitka udubljenja u nizu i jedno iznad njih. Na donjoj liniji preloma vidi se polovina malog, pažljivo probušenog kružnog otvora, koji se tumači kao ženski polni simbol.2 Druga strana je ravna.4
Figurina je od gline pečene na visokoj temperaturi, sa usitnjenim krečnjakom, a lice je bilo presvučeno sivobijelom bojom. Pri inventarisanju je opisana kao „fragment suda (?)“; tek kad je iznošena za vitrinu, uočeno je da predstavlja ženu.1
Gdje je nađena
Nađena je 1969. na citadeli Starog grada, u sondi pored iliro-grčkog bedema (objekat 221), 2,05 m ispod praga Muzeja; u inventar Muzeja upisana je 19. novembra 1969. pod brojem 1449.1 Maja Parović-Pešikan je povezuje sa najdubljim, nedirnutim praistorijskim slojem, neposredno iznad stijene.2 Pavle Mijović upozorava da je u taj prostor poslije 1718. nasipana zemlja sa šutom iz okolnih bašta, pa sloj nije pouzdan, a Čedomir Marković smatra da je figurina vjerovatno dospjela sa šutom sa nekog obližnjeg praistorijskog nalazišta.13 Leksikon arheologije Crne Gore navodi da su ovakvi nalazi naveli istraživače na misao da je i sama hrid mogla biti naseljena još u praistoriji.4 Pitanje ostaje otvoreno.
Kada je nastala
Direktnih analogija nema. Parović-Pešikan je povezuje sa spomenicima kasnog eneolita i početka ranog bronzanog doba: sa violinastim idolima kikladske kulture Grotta-Pelos, Anatolije i nalazišta Štoj kod Skadra i Malić u Albaniji, te sa diskoidnim idolima sa centralnim otvorom. Zaključuje da ulcinjski idol prije čuva istočnomediteransku tradiciju, poznatu sa keramike iz Troje i srebrnog idola iz Amnisosa na Kritu, nego što je srodan idolima iz Karpatsko-podunavskog basena.2 Leksikon arheologije je okvirno datuje u eneolit ili rano bronzano doba i ističe da se razlikuje od violinastih idola iz basena Skadarskog jezera.4
Čemu je služila
Mijović u njoj vidi boginju dojenja i zove je „ulcinjska Diva Rumina“, po italskoj boginji dojenja; udubljenja čita kao oči, nos i usta utisnute prstom. Sam zaključuje da je figura „morfološki originalna“ i ostavlja problem otvorenim.1 Marković to prenosi kao jedno od mišljenja i dodaje da nema elemenata koji bi pomogli da se kult preciznije odredi.3 Ovdje se zato naziva opisno, ne imenom boginje.
3D model
Figurina nije snimana za ovaj projekat. Model je izrađen iz jedne objavljene fotografije (© CANU, Leksikon arheologije Crne Gore), ali je, za razliku od većine modela iz fotografija, u razmjeri: širina, visina i debljina su prema objavljenim mjerama.1 Obris, boja lica i raspored udubljenja su sa fotografije; visina dojki i dubina udubljenja su procjena. Bokovi i poleđina nijesu fotografisani: poleđina je ravna, kako je opisana, a boja preloma uzeta je sa ivice fotografije.
Napomena (4)
- P. Mijović, „Ulcinjski triptih kultne plastike“, Glasnik Odjeljenja umjetnosti CANU 14, Podgorica 1995, 44–55: „Keramoplastika s figurom žene nađena je u sondi pored obj. 221, na V 2,05 m od repera (praga Muzeja u Starom gradu), dobrim dijelom je oštećena i sad ima dimenzije: 14,7 × 11,6 / 2,8 cm (Inv. br. 1449, od 19. XI 1969).“ Engleski sažetak istog rada navodi iskopavanje 1966; ovdje se drži godina iz inventara. ↩
- M. Parović-Pešikan, „Antropomorfna plastika iz Ulcinja“, Glasnik Odjeljenja umjetnosti CANU 16, Podgorica 1997, 5–15: sačuvani dio visok oko 14 cm, debljina se primjetno povećava naniže; na donjoj liniji preloma „mali okrugli otvor, pažljivo probušen“; nalaz iz najdubljeg horizonta, „neposredno iznad stijena i između njih“. Sl. 1 (fotografija) i sl. 2, 1 (crtež). ↩
- Č. Marković, „Kultni predmeti i simboli iz praistorije Crne Gore“, Arhivski zapisi 1/2014, 9–33, ovdje 23–25: figurina je „vjerovatno dospjela sa šutom dopremljenim sa nekog obližnjeg praistorijskog lokaliteta, koji je korišćen za popunjavanje i ravnanje pojedinih djelova citadele“. ↩
- CANU, Leksikon arheologije Crne Gore, odrednica „Ulcinj“: „Predmet je sa jedne strane ravan, dok na drugoj ima više udubljenja poređanih unakrsno, i izbočine za koje se smatra da su dojke“; potpis fotografije: „Keramička figurina, eneolit / rano bronzano doba, Zavičajni muzej Ulcinj“. ↩
Tehnički crtež
Otvori PDF (A3) ↓Table iz dokumentacije
Tekstovi, mjerenja i rekonstrukcije na ovom sajtu su analiza realizatora projekta (3DExperts) i ne predstavljaju stav JU Centar za kulturu Ulcinj, Muzeja Ulcinj ni Turističke organizacije Ulcinj. Nalaze i tumačenja treba da potvrde nadležne institucije i stručnjaci koji se bave ovim istraživanjima.
Literatura i izvori (5)
- P. Mijović, Ulcinjski triptih kultne plastike, Glasnik Odjeljenja umjetnosti CANU 14, 1995 — canupub.me/dln2
- M. Parović-Pešikan, Antropomorfna plastika iz Ulcinja, Glasnik Odjeljenja umjetnosti CANU 16, 1997 — canupub.me/en1u
- Č. Marković, Kultni predmeti i simboli iz praistorije Crne Gore, Arhivski zapisi 1/2014 — dacg.me/wp-content/uploads/2019/04/Arhivski-broj-1-za-2014.pdf
- CANU, Leksikon arheologije Crne Gore, odrednica „Ulcinj“ — leks.canu.ac.me/web/arhcg.php?OID=7115
- CANU, Leksikon arheologije Crne Gore, fotografija figurine — leks.canu.ac.me/web/Slike/Fig-ARHCG-7115-8173.jpg
